Bijeli sljez raste u jarcima uz ceste, uz obale rijeka, na vlažnim mjestima. Naraste do jedan metar visoko. Listovi su jajoliko široki i meko baršunasto dlakavi.
Rubovi lista su narovašeni. Imaju vrlo lijepe svijetloružičaste ili bijele cvijetove, koji čine nakupine u pazušcima listova. Čitava je biljka meko dlakava. Lišće i cvijet sabire se za vrijeme cvatnje i suši u hladu na tavanu.
Korijen se vadi u proljeće i jesen: dobro se očisti, po sredini proreže i naglo osuši pri umjetnoj toploti do 40 stepeni C. Prije upotrebe korine se oguli i isječe u sitne kockice. Mora imati lijeou izrazito bijelu boju.
Svi spomenuti dijeli se upotrebljavaju i kod plućnih bolesti, od kojih je korijen najljekovitiji. Osim toga sljez liječi kašalj i upalu grla – ispiranjem.
Također, bijeli sljez je odličan u borbi protiv prekomjerne kiseline u želucu, liječi bolesti mjehura i čira u želucu (kada se miješa sa drugim biljkama).
U obliku čaja potrebno je staviti 1-2 kašike sljeza u 400-500 ml mlake vode i ostaviti da stoji 2 sata da se kvasi. Čaj je dobar kod crijevnih, plućnih, bubrežnih bolesti i bolesti krajnika. Ako se priprema čaj od lišća, onda jedna kašika čaja prelije se sa 200-300 ml ključale vode i pije u gutljajima..